Karl Benc

Karl Benc (Karl Benz) je rođen 25. studenog 1844. godine kao Karl Fridrih Mihael Vajlant (Karl Friedrich Michael Vaillant) u mjestu Milburb, danas Karlsrue, u Nemačkoj pokrajni Baden-Wunterberg. Njegova majka Josefine Vajlant i otac Johan Benc uzeli su se godinu dana nakon njegovog rođenja.  Kada je Karl imao dvije godine njegov je otac, inače kao vozač lokomotive, poginuo u željezničkoj nesreći, a nakon toga je dječaku promenjeno ime u Karl Fridrih Benc ( Karl Friedrich Benz )

Uprkos sedmogodišnjem stručnom usavršavanju po kompanijama u Nemačkoj i Austriji, Benc nije prestajao da sanja ovo dostignuće. Za tako nešto trebali su mu novac i radni uvjeti, i on je odlučio da do toga dođe. Napustio je poslao projektanta, te 1871. godine sa Augustom Riterom (August Ritter) u Manhajmu (Mannheim) osniva  radionicu za snabdjevanje metalnim materijalima. Na žalost, prva godina rada donosi gubitke za preduzeće. Lokalne vlasti pruzimaju monopol nad poslom, a Riter se pokazuje kao nedovoljno pouzdan partner. Na scenu stupa Berta Ringer (Bertha Ringer), Bencova tadašnja zaručnica, i  svojim novcem otkupljuje Riterov dio. Anegdota iz njegovih studentskih dana govori da je tokom svakodnevnih vožnji jeftinog bicikla počeo da razmišlja o nekoj vrsti pogodnog vozila koje bi se kretalo bez snage mišića, o “kočiji bez konja”. Takođe kaže i da je obećao sam sebi da će je jednog dana napraviti.Pored svih teškoća Karl Benc nije posustao u namjeri da napravi vozilo novog doba. Kako je najveći problem ležao u razvoju odgovarajućeg motora, Benc je nadu pronašao u motoru SUS koji je bio u ranoj fazi povećanja  pouzdanosti i efikasnosti. 1878. godine se usredočio na posao izrade dvotaktnog motora i pri tome se bazirao na Otovoj koncepciji koja je patentirana dvije godine ranije. Motor je bio operativan do novogodišnje noći, a patent u Bencovim rukama tokom 1879. Iako je suštinski radio na proizvođačkom standardu dvotaktnih motora, njegova genijalna kreativnost iskazala se prije svega kroz razvoj dodatnih komponenti. Tako je dobio patente za regulator broja okretaja  motora, sistem paljenja iskrom pomoću akumulatora, svjećicu, karburator...

 Ipak, Benc se tu nije zadržao. Kada je imao motor, vrata izrade samohodnog vozila bila su otvorena. Sljede patenti za menjač, glavnu spojnicu (kvačilo), hladnjak za rashladnu tekučinu. Problemi su ponovo snašli  Benca. Usljed visokih proizvodnih troškova  motora, banke koje su pratile poslovanje preduzeća zahtjevale su dokapitalizaciju, što je direktno značilo prerastanje kompanije u korporaciju. Tako u posjed akcija firme dolaze različiti investitori, a Manhajmske banke pojačavaju svoj udio. Rezultat je osnivanje akcionarskog društva pod imenom Gasmotoren Fabrik Mannheim (Fabrika gasnih motora Manhajm) 1882. godine.
     Benc koji je tada imao 38 godina. U svojim rukama imao je tek 5% akcija i skromnu plaću direktora. Najlošija stvar, ipak, je bila činjenica da se njegove ideje nisu razmatrale prilikom osvajanja novih proizvoda, pa je njegov odlazak iz korporacije bio samo pitanje vremena. Benc teška srca napušta firmu koju je osnovao i podigao, samo godinu dana poslije tih promjena.

Trokolica je konačno dobila patentnu zaštitu 29. sječnja 1886. godine pod brojem DRP-37435 i nazivom “Automobil s motorom”. Sredinom iste godine Benc sa tog prelazi na benzinski motor, čiji su tvorci Dajmler i Majbah (patentiran 1885. godine), i kreće u prvu prodaju automobila ikada. Reklamni naziv izabran za tu priliku glasio je: “Bencova patentirana motorna kola

  Potpuno slučajno, već kako to život zna da iscenira, Benc u jednoj Manhajmskoj prodavnici rezervnih djelova za bicikle započinje sudbonosan razgovor sa vlasnicima Maksom Roze  i Fridrihom Vilhelmom Eslingerom (Friedrich Wilhelm Eßlinger). Razgovor zaljubljenika u tehniku je urodio plodom i  udruživanjem njihovog kapitala, mogućnosti i znanja, te 1883. godine oni pokreću pogon za  proizvodnju motora. Kompanija nosi ime Benz & Co. Rheinische Gasmotoren-Fabrik ,  početno sa 25 radnika. Veoma brzo i ova kompanija prodaje svoje licence za proizvodnju tih motora, što govori da je Benc nastavio da stvara.

 U kreativnom ambijentu koji je ponovo za sebe stvorio, Benc se vraća svojoj konstrukciji “kočija bez konja”.  U tom poslu evidentan je uticaj njegove ljubavi prema biciklima, kao i ljudi sa kojima je osnovao firmu.On zadnji točak bicikla zamenjuje sa dva, i montira  motor  između njih.  Za pogon je posebno  pripremio  umanjen   Otov četvorotaktni  motor, a njegovu snagu do zadnje osovine sprovodi pomoću lančanog prjenosa. Benc je 1885. godine izradio svoju prvu Trokolicu, u svojoj 42. godini života. Kako je, za razliku od Dajmlera koji je svoj motor ugradio u kočije, zaokružio cjelinu vozila, Benc se opravdano smatra tvorcem automobila

  Nakon porođajnih muka, motornu trokolicu čekala su iskušenja dječijih bolesti. Prvi testovi često su privlačili promatrače iz susjedstva, te su sve aktivnosti bile izložene mnogobrojnim pogledima. Kako je upravljanje Trokolicom bilo prilično teško, često je dolazilo do komičnih udara u zid na koje je gomila odgovarala praskom smjeha i podsmjehivanjem. Iz tog razloga, cjeli projekat pao je pod sjenu loše reputacije, sve dok odvažna Berta Benc  ponovo  nije  uzela  stvar  u  svoje  ruke ( prva vožmja ).  Zbog ove vožnje Berta se danas smatra prvom osobom koja je izvela vožnju automobilom u povjesti.